2023-01-18 09:32:54 DAROVITO DIJETE Svako dijete ima neke sposobnosti, vještine, talente. Također imaju svoje jake i svoje slabe strane. Nešto brže i lakše savladavaju, a nešto lošije i teže. Svaki pojedinac ima određeni urođeni potencijal za neke sposobnosti koje je potrebno poticati, no to ne znači da je svako dijete darovito. Općenito ljudske su sposobnosti statistički raspoređene prema Gausovoj krivulji normalne distribucije. To bi značilo da većina djece, mladih i odraslih ljudi ima određenu sposobnost razvijenu na nekoj prosječnoj osnovi, dok se broj pojedinaca s povećanim ili smanjenim sposobnostima simetrično smanjuje. Razlike u sposobnostima moguće je mjeriti (brojem riješenih zadataka u testu) i izraziti kao kvocijent inteligencije. IQ- odnos mentalne i kronološke dobi. One pojedince koji imaju jednu ili više sposobnosti značajno natprosječno razvijene obično nazivamo NADARENIMA ili POTENCIJALNO DAROVITIMA u toj sposobnosti (Koren, 1989.). Darovitost je osobina koje spadaju u područje specijalne pedagogije jer su to djeca s posebnim potrebama. Ne samo da značajno odstupaju od ostale djece u izvedbama određenih aktivnosti, već se značajno razlikuju po mnogim crtama ličnosti kao i u socioemocionalnom razvoju. Upravo zbog toga nužna je prilagodba pristupa kako bi se djetetu omogućio razvoj svih njegovih potencijala ali i prevenirale moguće neželjene posljedice u osjetljivim ranim fazama djetetovog razvoja. Pri tome mislimo na vrlo bistro i kreativno dijete, koje ima sposobnosti iznad prosjeka svoje dobi, koja se otkriva u ranoj dobi djeteta.
Što je darovitost? Postoji određeni problem u znanstvenom definiranju. Kada govorimo o darovitosti glavno pitanje koje se nameće je upravo ovo Što je to darovitost? Ne postoji jedan ispravan odgovor, već mnogobrojni i različiti no svi se slažu da je odlika takve osobe NEOBIČNOST i IZUZETNOST, za darovite se kaže da oni mogu BOLJE I VIŠE (Winner,2005.) Darovito dijete svojim ponašanjem ukazuje na to da ima uvijete da se razvije u stvaratelja. Način na koji govori, razmišlja ili se ponaša često odskače od prosjeka. Kod darovite djece je uočljiva intrinzična motiviranost koja je lako uočljiva za razliku od ekstrinzične motivacije koja nije sama sebi svrha, već je instrumentalna za postizanje nekih vanjskih ciljeva, intrinzična je ponašanje koje se izvodi zbog sebe samog, zbog vlastitog zadovoljstva. U prenesenome značenju, darovite ne treba nagovarati na vježbanje jer im je njihovo područje ujedno i razonoda. Prema nekim definicijama darovitost je skup urođenih (dar) osobina i sposobnosti koje pojedincu omogućuju dosljedno postizanje natprosječnih rezultata. TALENT, riječi koja izvorno dolazi iz grčkog jezika, talanton i latinskog talentum a izvorno znači mjeru, zdjelicu kojom se mjeri i zlatan novac. Onaj koji je imao talent mjeru bio je osoba s mjerom, s osjećajem za mjeru i kao takav (duhovno) bogat. Talent je drovitost u jednom užem području pojedinih aktivnosti naprimjer glazbena, slikovna, matematička, šahovska, plesna itd. Talent ne mora biti praćen natprosječnim razvojem inteligencije.
Koliko je darovitih učenika? Mišljenja su različita prema raspodjeli po Gausovoj krivulji 2-5 % populacije je darovitih. Sve više je autora (Cvetković-Lay, Šoljan, Kolak)koji su mišljenja da su sva djeca potencijalno darovita, barem u jednom području.
Pojavni oblici darovitosti Nadareno dijete – daje znakove da se može razviti u kreativnog stvaraoca. Takvo dijete ima određene specifične sposobnosti da npr. : -lakše uči -ima razvijen smisao za humor -zapaža sve oko sebe (što većina učenika u razredu ne zapaža) -izuzetno je znatiželjno -ima bogat i razvijen rječnik -ima razvijeno logičko razmišljanje -ima dobru sposobnost pamćenja -dobro zapažanje -sklono je eksperimentiranju -imaju neobične strategije za rješavanje problema -uvijek traži više stvari odjednom -roditelji ga često opisuju kao vrlo „zahtjevno dijete“ -postavlja puno pitanja
Jeste li čuli za izraz ČUDO OD DIJETETA? Ako ste roditelj, svatko je barem jednom pomislio za svog mališana kako je Čudo od djeteta. I svako biće zaista jeste čudo, po svojoj posebnosti i samoj činjenici da smo svi različiti i po spoznaji da nema jedinke na ovome svijetu koja bi bila identična nama. No kada govorimo o izuzetnim postignućima i talentima onda govorimo o Čudu od djeteta. Takvo dijete u ranoj dobi razvije svoje mogućnosti tako da su rezultati usporedivi s rezultatima zrelog stvaratelja, izumitelja. U takvom razvoju djeteta dolazi do pojave decelagea što znači neujednačen ubrzan razvoj u jednome području dok se druga područja razvijaju normalnim tokom.
GENIJ- kvocijent inteligencije im je veći od 160 (psihometrijski smisao). Genij je osoba koja je svojim kreativnim rezultatima dovela do nekih civilizacijskih preokreta (kao što su neki novi izumi, znanstvene spoznaje i sl.) čime su zauvijek zadužili čovječanstvo.
Iz čega proizlazi darovitost? Najpoznatiji je prikaz Renzulijeve (Renzulli 1978) troprstenaste koncepcije darovitosti koja se temelji da darovitost uvjetuju iznadprosječne sposobnosti, osobine ličnosti i kreativnost. Svaki faktor jednako je bitan kod određivanja darovitosti. Razlike postoje samo u njihovom intenzitetu i razvoju koji nije jednak jer na njih utječu brojne karakteristike pojedinca i njegova okolina. Sposobnosti samog potencijalno darovitog djeteta su najmanje sklone promjeni no kreativnost i motivacija se mijenjaju tijekom vremena i to pod utjecajem okoline. Slika preuzeta od J. Cvetković Lay ; Prstenasta teorija darovitosti
Samo postojanje jedne od navedenih osobina ne podrazumijeva darovitost. Potrebna je interakcija među njima koja rezultira darovitim ponašanjem. Samo ako postoji interakcija svih triju prstena može doći do izvanrednih postignuća i ponašanja koja kao posljedicu imaju darovitost. Dobri naslijeđeni potencijali (biološke predispozicije) i povoljan utjecaj okoline dovode do razvoja određenih sposobnosti (znanja i vještina) koje ako su razvijenije nego u većine djece, čine potencijalnu darovitost. Hoće li se potencijalna darovitost, kada dijete odraste, iskazati i kao manifesna, produktivna darovitost, dakle kroz izuzetna postignuća u nekim aktivnostima- ovisi o nizu činitelja. Prije svega o povoljnoj poticajnoj okolini, o kreativnosti te nekim svojstvima djetetove osobnosti (npr. specifičnoj usmjerenosti na zadatak, motivaciji, sklonosti riziku…) koje u kombinaciji s visoko razvijenim sposobnostima mogu proizvesti produktivnu darovitost, odnosno natprosječne uratke u određenim aktivnostima. O nizu činitelja ovisi hoće li djetetova kvaliteta doći do izražaja i dosljedno se iskazivati u budućim aktivnostima (postignućima u najširem smislu, profesionalnom životu, karijeri, kvaliteti budućeg života, osobnoj sreći i sl.) Potrebno je dovoljno rano uočiti posebne znakove u ponašanju koji ukazuju na potencijalnu darovitost i kreativnost, adekvatno podržavati razvoj i prihvatiti dijete sa svim njegovim teškim osobinama- važni su to koraci na putu za uspješno ostvarenje djetetovih potencijala.
Koje su najvažnije karakteristike intelektualnog funkcioniranja darovitih? Potencijalno darovito dijete pokazuje: -visok stupanj opće intelektualne sposobnosti a naročito visok stupanj specijalnih sposobnosti. -sposobnost uočavanja odnosa - humor je česta karakteristika darovitih kada djeca u uobičajenim situacijama prepoznaju humoristične situacije koje drugi ne vide -sposobnost u pronalaženju rješenja za određene situacije, problemske -kombiniranju i iskorištavanju sposobnosti u kojima su najbolji -mijenjaju okolinu, tj. Iz okoline uzimaju što im je potrebno, okolinu prilagođavaju sebi -razni izumi kojima su zadužili čovječanstvo
Koje su karakteristike osobnosti koje su prisutne kod darovitih? Karakteristike osobnosti ovise o dobi, spolu, temperamentu i sl. Kada govorimo o potencijalno darovitom djetetu one se ističu ovim karakteristikama: -elan -posebna radna izdržljivost -radoznalost -upornost -usmjerenost ciljevima - fasciniranost u rješavanju pojedinih problema, zadataka -pozitivna slika o sebi -samopoštovanje -postavljanje visokih ciljeva -autonomija -nekonformizam -inicijativa -spremnost na rizik -intrinzična motivacija
Istraživanja su potvrdila da su pozitivna samopercepcija, nezavisnost i jaka motivacija ključne karakteristike slike osobnosti darovitih osoba. Također su istraživanja pokazala da daroviti vole tradicionalne oblike učenja kao što su samostalan rad s tekstovima ili eksperimentiranje. Kako prepoznati darovitost? Prepoznavanje iziskuje stručnost, ekipirani tim stručnjaka osposobljenih za prepoznavanje i rad s darovitim učenicima. Važno je kod detekcije opažanje roditelja koji su najintenzivnije povezani s djetetom i najviše vremena provode s njime, također opažanje odgajatelja i/ili učitelja koji neposredno rade s djetetom. Najbitnija je suradnja svih činitelja u odgojno obrazovnom procesu djeteta. Kod prepoznavanja darovitosti potrebno je pratiti određene znakove i identificirati ih. Potrebno je mjeriti interes, angažman, rezultate aktivnosti. Ako roditelj u suradnji sa školom i svim odgojno obrazovnim čimbenicima imaju indikaciju da se radi o potencijalno darovitom djetetu potrebno je potražiti tim stručnjaka koji se bave identificiranjem i prepoznavanjem darovite djece. Postoje posebno koncipirani testovi koje upotrebljavaju uglavnom psiholozi za prepoznavanje potencijalno darovitih. Također postoje testovi samoprocjene za roditelje kroz koje stručnjaci mogu dobiti potrebne ključne informacije za detekciju i planiranje daljnjeg rada s djetetom. Kod prepoznavanja darovitog djeteta teško je prepoznati djecu s teškoćama (razvojnim nedostatkom) također i djecu iz nepovoljne obiteljske situacije. Postoje i rizici kada roditelji preuzimaju inicijativu i forsiraju dijete za koje su sami procijenili da je darovito i time ono postaje ovisno o roditelju s niskim samopoštovanjem i u vječitoj borbi s nerealnim očekivanjima roditelja. Umjesto da stvore super djecu stvaraju super problem. Društvo također može ambivalentno reagirati na darovite. Društvo ih treba, njihovu darovitost no pomalo ih se i boji. Često dolazi do pojavnosti adultacije – hoće li darovito dijete tretirati kao dijete ili kao odraslog? Prisutno je povećano očekivanje od okoline što može rezultirati pojavom stresa jer ne može biti savršeno- ono je ipak samo dijete. Važnost učitelja i roditelja Uloga učitelja i roditelja je da bi trebali uočavati djetetove znakove i aktivnosti te se pobrinuti za razvoj darovitosti. Potrebna je stalna međusobna suradnja i izgradnja mreže djelovanja. Kada imamo detektirano potencijalno darovito dijete važno je da se stvori pogodna klima za razvoj darovitosti. Da se potiče tolerantan pristup u izražavanju i sloboda mišljenja, kreativnost i sl. u neposrednome radu s djetetom. Često čujemo da je škola prilagođena prosjeku. Gradivo, njegova dubina, širina i norme odgovaraju većini tj. Prosječnim učenicima. U ovome slučaju dolazi do izdvajanja dvije skupine učenika a to su učenici s poteškoćama i daroviti učenici. Ti učenici spadaju u skupinu učenika s posebnim obrazovnim potrebama. Svakodnevno se u školskom sustavu pokušavaju pronaći metode prilagodbe nastavnog sadržaja i metode rada učenicima s poteškoćama kako bi savladali gradivo. Također prema čl.62 Zakona o odgoju i obrazovanju učenici s posebnim odgojno obrazovnih potrebama su daroviti učenici i učenici s teškoćama. Dakle za evidentirane darovite učenike potrebno je izraditi primjereni plan i program rada s individualiziranim metodama rada. Od jednake je važnosti pružiti potporu darovitim učenicima da razvijaju svoje potencijale i iskoriste maksimalno sposobnosti koje imaju. Kakva je briga za nadarenu djecu u ostalim državama? U razvijenim se zemljama vodi sustavna skrb o potencijalno darovitoj djeci od njihove najranije dobi. U Velikoj Britaniji na primjer zadnjih nekoliko desetljeća sve državne škole organiziraju sustavnu skrb za darovitu djecu. Djeca u školu polaze s pet godina a izuzetno bistra djeca i s četiri ali su način rada i organizacija odgojno obrazovnog procesa i sami prostor u kojim djeca borave vrlo promišljeno prilagođena potrebama djece. Posebna naobrazba učitelja za rad s darovitima i prolaženje kroz tzv. Obogaćeni kurikulum djetetu omogućuju stjecanje viših znanja, koja se postavljaju šire uključivanjem srodnih područja i produbljuju istraživačkim pristupom. U školi se vodi računa o razvijanju pozitivne slike o sebi, samopoštovanju kod djeteta. Najdalje u tome otišli su u SAD-u, gdje prema novim podacima postoji oko 6o tak programa za darovitu djecu predškolskoga i ranoškolskog uzrasta. Program i su različiti, no imaju zajedničke dodirne točke , a cilj im je zadovoljiti posebne, specifične potrebe ove vrlo šarolike populacije. Svi programi kreirani su za darovitu djecu i uzimaju u obzir njihovu izrazitu različitost. Oni moraju osigurati individualizirane mogućnosti za razvoj spoznajnih, tjelesnih i socijalnih vještina, a uključuje i dodatno poticanje ovih vještina koje se, kao izrazite, kotkrivene kroz identifikacijski postupak. Svi modeli su učinkoviti kada odgajatelj potpuno prihvati ovakav model i posveti se djetetu. Umjesto zaključka Presudno je dovoljno rano uočiti sve znakove u ponašanju i funkcioniranju djeteta te pažljivo njegovati sve ono što ste mu, donijevši ga na svijet, poklonili u nasljeđe. Potrebno je omogućiti djetetu da se razvija u svojim potencijalima. Ako ste roditelj nadarenog djeteta postavite si pitanje :“Što očekujem od vlastitog djeteta? Koji mi je dugoročni cilj? Želim li da moje dijete jednoga dana obavezno postane poznati intelektualac i uspješan znanstvenik ili da izraste u zadovoljnu, samopouzdanu i uspješnu osobu u području svoga interesa? Nije moguće znati i predvidjeti u kojem će se smjeru razvijati darovitost djeteta, već je nužno osloboditi ga od velikih očekivanja i pružiti mu dobru podršku i poticaje kako bi ostvario svoj maksimum. Posebnu pažnju treba posvetiti kako se ne bi dogodile slijedeće moguće opasnosti. Gubitak intrinzične motivacije potencijalno darovitog djeteta koja se može dogoditi zbog pretjerane usmjerenosti na rezultate i vanjske nagrade. Također se može javiti osjećaj propuštenog djetinjstva i rada za druge umjesto za sebe. Tome je posljedica prevelikog pritiska bilo roditelja ili učitelja, mentora darovitog djeteta da se moraju postizati izvrsni rezultati umjesto ohrabrivanja u samom procesu učenja i razvijanja vještina. Nenapredovanje zbog prisutnog straha od neuspjeha koji može blokirati i usporavati razvoj darovitog djeteta. Osjeća se sigurno samo u području u kojem je dobar i i ne želi riskirati neuspjeh te mu to priječi daljnjem razvijanju i mogućnostima. Nerijetko se javlja opasnost rizika da dijete koje je doživjelo divljenje okoline zbog nekih iznimnih izvedbi ili izuma u nekom području odrastu u osobu punu razočaranja jer nikada više nije postiglo više od toga. Uglavnom, ako ste čitajući ovaj tekst prepoznali vaše dijete kao malog genijalca i darovito dijete, svakako se obratite stručnjaku psihologu koji će vas uputiti kamo se obratiti kako bi se ustvrdilo postojanje darovitosti kod djeteta te kako bi mu se pružila prilagođena podrška. Također je i vama kao roditelju korisno da dobijete savjete za daljnji rad i poticanje djetetovih potencijala te kako bi se izbjegle moguće neželjene posljedice.
Literatura korištena u ovom tekstu i preporuke za čitanje: -Richard C, Woolfson, Bistro dijete, Eduka (2004). -Thomas von Krofft: Kako otkriti i potaknuti darovitost, Mozaik knjiga (2008). -Judy Goldbraith; Kako prepoznati darovito dijete, Zagreb, Veble (2007). -Winner, E,: Darovita djeca mitovi i stvarnost, Lekenik, Ostvarenje ( 2005). -Jasna Cvetković Lay, i Sekilić Majurec; Darovito je što ću s njim? Priručnik za odgoj i obrazovanje darovite djece, Zagreb, Alinea (2008).
Tekst pripremila i prilagodila stručna suradnica pedagoginja: mr. Jelena Šestak Novak, magistra dječje i adolescentne psihijatrije
|
Osnovna škola Luka Sesvete |