Učenici 2. a razreda u boravku poslušali su istoimenu priču Zlatka Tomičića o dimnjačarevu sinu Andriji koji je išao čistiti jedan dimnjak jer je tata dimnjačar bio na nekom drugom poslu. Budući da nije znao kako se čiste dimnjaci, napravio je oblak čađe i zaprljao susjedino rublje, slikarevo platno i bijele golubove. Sve ih je naljutio i jedva im je pobjegao. Odlučio je da će ići u školu i učiti kako kako bi jednog dan postao “veliki, pravi dimnjačar“.

Knjižničarki Jadranki Jelinić Blagec ispričali su što žele biti kad odrastu, a zajedno sa učiteljicom Ljiljanom Frigan Perko zaključili su da u školu idu kako bi naučili različita znanja i jednog dana odabrali najbolje zanimanje za sebe. Svoje su želje nacrtali i napravili izložbu svojih radova u školskoj čitaonici.