Najzanimljivija zgoda nam  je bila o piščevom prvom danu škole. Još prije polaska u školu jedan mu je dječak rekao da će ga učiteljica najprije pitati kada se rodio. Božidar se uplašio kako će to zapamtiti pa je pet puta do škole ponavljao datum rođenja. Kada je došao na red u školi da odgovori, zaboravio je, ustao i šutio. Srećom, tamo je bila njegova sestrična i na brzinu mu šapnula. Nitko to nije primijetio osim učiteljice. Ona se uplašila da će imati još jednog ponavljača i lošeg učenika, ali to se nije dogodilo.

Jednoga dana učiteljica je rekla da dolazi nadzornik za učiteljice. Sva su djeca naučila jedno pitanje i jedan odgovor. Nadzornik je počeo ispitivati djecu, a učiteljica se znojila od straha. Postavio im je pitanje o Crvenkapici, svi su se uplašili. I odlikaši su šutjeli.

Božidar je tada ustao i odgovorio na sva nadzornikova pitanja. Učiteljica se iznenadila jer je mislila da Božidar neće ništa znati. Od tada je učiteljica posebno zavoljela Božidara, a mi ga volimo  slušati i čitati njegove priče.

Još nam je mnogo zgoda iz svojega života ispričao pisac Božidar Prosenjak. Tako smo ga upoznali i još bolje razumjeli njegove priče. Dočarao nam je svijet koji polako nestaje.  S radošću se sjeća svoga djetinjstava i govori o njemu kao životnom dobu koje je bilo puno sunca, topline, svjetlosti i ljubavi koja nam svima toliko treba.

I mi ćemo se sigurno sjećati njegove rečenice: Svjetlost zapaljena u djetinjstvu sja cijeli život. Trudit ćemo se  svojom dobrotom održavati tu svjetlost koju smo primili od naših najdražih.

                               Učenici 4.e razreda  i učiteljica   Zdravka Hladki