Ana je djevojčica koja ima veliki problem, svega se boji. Tu tajnu nije lako nositi u sebi i Ani se ponekad čini da ona svakim danom postaje sve veća. Ana voli pjevati, no pomisao na audiciju za školski zbor jedan je od najvećih strahova koji ona ne može svladati. Tu na scenu stupa gospodin Strahojed. On ju odvodi u Strahograd, grad gdje mnogi strahovi izgledaju prilično smiješno. Boravak u tom čudesnom gradu Anu je pretvorio u hrabru i samopouzdanu djevojčicu koja je prošla audiciju i samo još ponekad sebi u bradu zapjevuši: "U strahu su velike oči; samo diši, pa će proći".
Djevojčica Ana i knjižničarka Željka potaknule su učenike 2. a na razgovor o vlastitim strahovima te otkrivanju mehanizama kako ih pobijediti, a naš školski "Strahojed" - medo Bruno odnio je sa sobom u knjižnicu sve naše strahove i time nas učinio hrabrijima i radosnijima.
