Osnovna škola Luka Sesvete

Gospođa Džambo Šporec predstavila je svoje zanimanje vjeroučiteljice kojim se trenutno bavi te svoje drugo zanimanje knjižničarke. Korina je ispričala o tome da majka radi u osnovnoj školi, u radu uvijek koristi križ, molitvu i udžbenik. Korinina majka je naglasila da bi postali ono što želimo, a divno je raditi ono što volimo, trebamo završiti određene škole. Također ne trebamo se cijeli život baviti istim zanimanjem. Zbog ljubavi prema knjigama draga gospođa završila je i drugi studij Bibliotekarstvo. Korina je ponosno predstavila i udžbenik iz Vjeronauka za 3.razred, a čija je autorica upravo njezina majka. Učenici će imati priliku učiti iz tog udžbenika sljedeće školske godine. Bilo je zanimljivo isprobati kapicu „kipa“ koju nose pripadnici židovske vjere. Korinina majka podučava drugu djecu o tome da postoje i druge religije i da ih treba uvažavati. Gospođa je odgovarala na puno pitanja, a između ostaloga je odgovorila da je posao vjeroučiteljice zanimljiv jer je kreativan i dinamičan. U radu često s djecom izrađuje različite likovne uratke. Naglasila je kako kroz predmet koji poučava želi djeci prenijeti važnost pomaganja pa tako često organizira i sudjeluje s djecom u raznim humanitarnim akcijama. Svaka dva tjedna s učenicima ide u Pučku kuhinju gdje peru posuđe, kuhaju, sudjeluju u akcijama Caritasa. Korinina majka u radu često koristi računalo, ispravlja puno listića, ispita, bilježnica. Zbog toga vremenom u poslu joj je oslabio vid, često ima puno posla i preko vikenda za školu, ponekad neki učenici ne slijede školska pravila, no bez obzira na izazove jako voli svoj posao.

Na kraju je gospođa Džambo Šporec napravila s učenicima zanimljivu likovnu aktivnost. Svatko je dobio izrezani cvjetić. Trebali su ga obojati i presavinuti latice. Obojane i presavinute latice stavili su u posudu s vodom. Svi cvjetići su se otvorili. Rekla je učenicima da zamisle da su ti cvjetići, a da je zadatak učitelja omogućiti svakom učeniku da se razvije, rascvjeta poput najljepših cvjetova.  

Ljubazna gošća ostavila  je učenicima  zanimljivu slikovnicu „Ured za izgubljene stvari“ koju će pročitati s učiteljicom kada se vrate s proljetnih praznika.

Filipov tata, gospodin Anto Kočić predstavio je zanimanje tehničara za signalno sigurnosne i telekomunikacijske uređaje. Gospodin Kočić rekao je da je njegov posao omogućiti sigurnost vožnje vlakovima,  omogućiti komunikaciju željezničkog osoblja te održavati uređaje za informiranje putnika.

Ispričao je o signalno sigurnosnim uređajima na željezničko cestovnim prijelazima, automatski pružni blok i kolodvorski signalno sigurnosni uređaji. Oni omogućavaju siguran prijelaz ljudi i životinja preko pružnih prijelaza. Upoznao je učenike s telekomunikacijskim uređajima kojima komunicira željezničko osoblje. To su telekomunikacijski upravljački ormar, pult te razni korisnički telefoni. Oni služe da se ne dogode sudari vlakova, da se dva vlaka ne nađu na istoj pruzi.

Ispričao je i o uređajima za informiranje putnika na kolodvoru. Glavna informacijska i kolosiječna ploča  služe da putnici znaju vrijeme polaska i dolaska vlakova, kasni li vlak, koji vlak dolazi ili odlazi, vrsta vlaka (brzi/putnički/teretni) broj perona, kolosijeka. Postoji i audio ozvučenje putem kojeg se može i čuti obavijest za putnike.

Jako je važno da svi uređaji rade. Kada se bilo koji od elektroničkih uređaja pokvari Filipov tata ih tada popravlja i održava ispravnim.

Filipov tata 15 godina ispituje i pušta u pogon ove uređaje. Rekao je da je često je dugo na poslu, mora ponekad i putovati, s terena se vraća kući tek kada se ukloni kvar.

Posao mu je zanimljiv jer oduvijek voli vlakove. Doznali su da je najveća dopuštena brzina vlaka 150 km/h. Išao je u OŠ Luka, završio je tadašnju srednju Tehničku školu u Sesvetama te je studirao telekomunikacije.

Učenici su saznali da su teretni vlakovi duži od putničkih i da mogu biti dugi do 500 m, vlakove pokreće električna struja ili gorivo.

Vlakovi su tromi i teški, strojevima treba oko 500 m kočenja da bi stao. Zato uvijek treba oprezno prelaziti i dobro pogledati prije prelaza preko pružnog prijelaza!

Mašin tata, gospodin Dario Devčić ispričao je što čini posao web developera – graditelja digitalnog svijeta. Ispričao je kako danas svaka firma, škola, ustanova,.. svi trebaju web stranicu. Pitao je učenike posjećuju li neke web stranice i uče li na internetu? Ispričao je kako je programiranje kao pisanje uputa računalu da bi znalo što raditi. Za njegov posao važan je internet. Rekao je da zamisle internet kao veliku knjižnicu koja umjesto knjiga ima web stranice koje čitamo poput stranica u knjizi.

Mašin tata iznio je kao veliku prednost u poslu to da posao može raditi gdje želi i kada želi, a to potiče učinkovitost. Surađuje s jako puno ljudi u svijetu. Može kreirati web stranicu kako god želi, pa je njegov posao vrlo kreativan. Učenici su vidjeli primjere nekih web stranica koje je izradio Mašin tata. Vidjeli su izgled web stranice koju je izradio za ljude iz Amerike kojom reklamira posjet na Hawaje. Izradio je volonterski web stranicu za Noinu arku- Udrugu za zaštiti napuštenih životinja.

Istaknuo je da svaka web stranica treba biti izrađena tako da na svakom uređaju bude pregledna.

Jako voli svoj posao jer voli nove tehnologije. Ono što je iznio kao nedostatak rada kod kuće je da nema druženja s kolegama, teško je prestati raditi, previše je sjedenja pred ekranom, ometanja. 

Ono što je prednost je da stvaraš nešto od ničega. Jako je dobro to što ne gubi vrijeme na putovanja i promet do posla.

Gospodin Devčić je rekao da je programiranje poput zagonetke. Kad ju riješiš, osjećaš se odlično, pa stvaraš novu,  stalno učiš, možeš raditi za velike kompanije ili sam za sebe.

Istaknuo je da posao web developera je da pomažeš ljudima jer web stranice i aplikacije koje stvara mogu pomoći ljudima u njihovom svakodnevnom životu. To može biti aplikacija za učenje, za zabavu, kupovinu, bankarstvo ili nešto što olakšava njihove živote.  Sve što treba je laptop i pristup internetu.

Hvala gospođi Mirjani Džambo Šporec i našoj Korini, hvala gospodinu Anti Kočiću i našem Filipu,

hvala gospodinu Dariu Devčiću i našoj Maši na odličnom predstavljanju zanimanja i uspješnoj suradnji roditelja i djece!

Učenici 2.a i učiteljica Jasminka Pizzitola